Samaritanski ustanci

Samaritanski ustanci
Datum 484-572
Lokacija Palaestina Prima (Samarija)
Ishod bizantske pobjede
Teritorijalne
promjene
Samarija ostaje dio bizanstke provincije Palaestina
Sukobljene strane
Istočno Rimsko Carstvo,
Gasanidski Arapi
Samaritanski ustanici
Komandanti i vođe
Prekopije (Drugi ustanak) Justa (Prvi ustanak);
Julianus ben Sabar (Treći ustanak)
Žrtve i gubici
Pogubljenje i porobljavanje desetine hiljada ljudi u Trećem ustanku;
Oko 100.000-120.000 ubijenih u Četvrtom ustanku.[1]

Samaritanski ustanci je naziv za nekoliko ustanaka koje su u 5. i 6. vijeku na području Palestine podigli Samaritanci protiv tadašnje istočnorimske (bizantske) vlasti. Ustanci, koji su velikim dijelom bili motivirani vjerskim razlozima, odnosno netolerancijom kršćanske bizantske vlasti prema ne-kršćanskim Samaritancima, odlikovali su se velikom količinom nasilja s obje strane, a njihov krajnji rezultat je bio katastrofalan po Samaritance, koji su se od jedne od dominatnih etnoreligijskih grupa na području Palestine sveli na beznačajnu manjinu.

Samaritanci su u vrijeme rimske vlasti, prema procjenama današnjih historičara, dosegli broj od oko milion pripadnika; smatra se kako je za to najslužnije raseljavanje Jevreja nakon sloma ustanaka protiv rimske vlasti u 1. i 2. vijeku. Samaritanci su ispunili tako stvoreni vakuum, te su u 3. i 4. vijeku pod vodstvom Baba Rabbe na području Samarije čak stekli određenu razinu političke autonomije. Takvo stanje stvari je, pak, prekinula intenzivno pokrštavanje Rimskog Carstva, koje je bilo izuzetno snažnu upravo na području Palestine, te tako stvorilo uvjete za sukob kršćanskih rimskih, a kasnije i bizantskih careva sa svojim ne-kršćanskim podanicima.

  1. Alan David Crown, The Samaritans, Mohr Siebeck, 1989, ISBN 3-16-145237-2, pp. 75-76.

© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search